• Vodena para je isparena voda sa kopna, vodenih površina i biljnog pokrivača. Uvek je prisutna u vazduhu i čini njegovu vlažnost. Od vodene pare zavisi mogućnost pojave padavina, ona apsorbuje dugotalasnu Zemljinu radijaciju i utiče na temperaturu i tok mnogih procesa.
  • Isparavanje je proces prelaženja vode iz tečnog u gasovito stanje. Ukazuje na količinu vode koja je isparila sa jedinice površine u određenom vremenskom periodu i izražava se u l/m2, odnosno u mm. Zavisi od velićine i toplotnog stanja površine sa koje voda isparava, stepena vlažnosti vazduha i brzine vetra. Meri se pomoću isparitelja (evaporimetri) - Vildov isparitelj.

  

  • Vazduh pri određenoj temperaturi može da primi vodenu paru do određene granice, kada postaje zasićen. Ukoliko dođe do pada temperature postaje prezasićen i jedan deo vodene pare prelazi u tečno stanje - kondenzacija, a pri većem snižavanju temperature u čvrsto stanje - sublimacija. Pokazatelji vlažnosti su apsolutna i relativna vlažnost.
  • Apsolutna vlažnost je količina vodene pare u gramima koju sadrži 1m3 vazduha. Raste sa porastom temperature.
  • Relativna vlažnost je odnos između postojeće (apsolutne) i najveće moguće vlažnosti koju bi vazduh na toj temperaturi mogao da ima do potpunog zasićenja. Izražava se u procentima - potpuno suv vazduh ima rel. vlažnost 0%, a vazduh zasićen vodenom parom 100%. Ona pokazuje stepen zasićenosti vazduha vodenom parom. Meri se pomoću higrometra i higrografa.

 

  • Omorina se javlja kada su relativna vlažnost vazduha i temperatura visoki i utiče na čovekovo zdravlje.
  • Najpovoljnija relativna vlažnost vazduha za život je oko 60% uz temperaturu od 20*C