Glas je jedinica govora. Slovo je pisani znak za glas.

  • U srpskom jeziku ima 30 glasova i 30 slova, dakle svaki glas ima jedan pisani znak. 

Svi glasovi se dele na samoglasnike i suglasnike.

Samoglasnici se izgovaraju tako što vazdušna struja slobodno prolazi između govornih organa, zbog čega oni spadaju u nelokalizovane glasove, tj. one kojima se ne može odrediti mesto izgovora u govornom aparatu. Pri njihovom izgovoru glasne žice trepere čime se stvara ton. Zato su svi samoglasnici zvučni glasovi.

U srpskom jeziku postoji pet samoglasnika: a, e, i, o, u.

Suglasnici se izgovaraju tako što vazdušna struja nailazi na neku prepreku u usnoj duplji, zbog čega  suglasnici spadaju u lokalizovane glasove, tj. one kojima se može odrediti mesto izgovora u govornom aparatu. Neki suglasnici su bezvučni dok su drugi zvučni, samim tim, pri izgovoru nekih suglasnika glasne žice trepere, a pri izgovoru ostalih, glasne žice ne trepere.

  • Podela suglasnika po zvučnosti

ZVUČNI:      B,D,G,Đ,Ž,Z,Dž;

BEZVUČNI:   P,T,K,Ć,Š,S,Č,F,H,C; 

 

Suglasnik R može ponekad biti i samoglasnik, pa takvo R postaje nosilac sloga(slogotvorno R).

Suglasnici se, takođe, dele prema tome kako se stvaraju, odnosno, kako se "čuju", na šumne suglasnike i sonante.

Šumni (pravi) suglasnici se izgovaraju tako što vazdušna struja nailazi na prepreku, pa se čuju kao šumovi. U srpskom jeziku ima 17 šumnih suglasnika:

b,p,d,t,g,k,đ,ć,ž,š,z,s,dž,č,f,h,c.

Sonanti se izgovaraju tako što glasne žice trepere, ali vazdušna struja nema potpuno slobodan prolaz, pa se čuju kao tonovi popraćeni šumom. Prema tome, svi sonanti su zvučni, i ima ih osam:

v,r,l,j,m,n,nj,lj.

 

Podela suglasnika po mestu izgovora izgleda ovako:

 

ZADNJONEPČANI: k,g,h;

PREDNJONEPČANI: j,lj,nj,ć,đ,č,dž,š,ž;

JEZIČNI: l,r,n;

USNENI: b,p,m;

USNENO-ZUBNI: v,f;

ZUBNI: d,t,z,s,c;

AFRIKATE(SLIVENI): đ,ć,dž,č,c;